Intervju: Ivana Grkeš

Ivana Grkeš

Razgovarali smo s Ivanom Grkeš, voditeljicom “UniActive” projekta o prijavi i dosadašnjoj provedbi projekta.

 

Kako ste došli na ideju pisanja projekta “UniActive”

Kad smo Marko Žmirak i ja vidjeli da je izašao natječaj koji se tiče suradnje udruga i visokoobrazovnih institucija, zaključili smo da bi nam to bio odličan korak naprijed u radu naše udruge koja već niz godina surađuje sa Sveučilištem u Dubrovniku. Tako smo došli u kontakt s profesorom Perom Maldinijem koji je oduševljeno prihvatio prijedlog suradnje te smo zajedno s njim i još nekoliko profesora na Sveučilištu osmislili mentorske programe koji bi se provodili na samom Sveučilištu. Bilo nam je važno da se projektna ideja održi i nakon završetka projekta te smo zbog toga kao prvu aktivnost odredili izradu Metodologije za provođenje programa društveno korisnog učenja u Dubrovniku. Kako smo se sastajali, tako su se ideje kristalizirale te smo u prijavi razvili 6 mentorskih programa. Naravno, znali smo, ako se drugim profesorima ideja svidi, da će se razviti i neki drugi programi koje nismo mogli unaprijed predvidjeti. Cilj projekta je da studenti kroz metodu društveno korisnog učenja nauče u praksi raditi u svojoj struci, da se povežu s lokalnim udrugama te da im se angažman vrednuje kroz kolegije koje pohađaju na Sveučilištu.

 

Kakva je bila procedura prijave?

Natječaj je objavljen od strane Europskog socijalnog fonda. Naš je projekt financiran u iznosu od 503.234,00 HRK. Provedbena tijela koja kontroliraju tijek projekta su Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva te Ministarstvo rada i mirovinskog sustava.

Po izlasku natječaja preuzeli smo projektnu dokumentaciju i Upute za prijavitelje koje su svojevrsna biblija za pisanje projektnih prijedloga.  U tom dokumentu detaljno je objašnjen postupak prijave, dozvoljene i nedozvoljene aktivnosti, dozvoljeni i nedozvoljeni troškovi i slični tehnički segmenti prijave. Također, najvažniji dio za proučiti bili su specifični pokazatelji koji su za svaki natječaj drugačiji. U konkretno našem projektu, pokazatelji su broj studenata, broj nastavnika te broj volontera uključenih u projekt. To su stavke koje provedbena tijela najviše kontroliraju i upravo ovi podaci iziskuju najviše vremena u projektnoj administraciji. U našem slučaju, morali smo ispuniti A obrazac u kojem se navode svi tehnički segmenti projekta te detaljan proračun, međutim imali smo priliku ispuniti i B obrazac koji nam je omogućio da detaljno opišemo osmišljene mentorske programe. Samo pisanje projekta trajalo je više od 2 mjeseca jer, uz to što je dokumentacija opširna, i mi smo se na neki način prvi put susreli s tako opsežnim projektom pa smo s više opreza pristupili samom postupku. Na rezultate smo čekali više od 8 mjeseci, a s početkom provedbe gotovo godinu dana. Međutim, i više smo nego zadovoljni rezultatima, jer se sav rad i trud isplatio na kraju.

 

Koji su glavni ciljevi projekta?

Kao što sam već spomenula, glavni cilj projekta je uvođenje metode društveno korisnog učenja na Sveučilište u Dubrovniku. Studenti su inače iznimno aktivan i važan segment populacije mladih te bi studenti trebali biti pokretači promjena u vlastitoj okolini. Nama je također bilo važno da u projekt uključimo udruge s područja grada Dubrovnika koje se bave mladima i osjetljivim skupinama kako bi im studenti svojim znanjima i vještinama mogli pomoći pri svakodnevnom radu, makar u dijelu podizanja vidljivosti i osviještenosti šire javnosti o problemima s kojima se susreću na dnevnoj razini. Cilj je također da se programi društveno korisnog učenja na Sveučilište uvedu kao dio kurikuluma te se nadamo da će pozitivni efekti ovog projekta potaknuti donositelje odluka na razini Sveučilišta da nastave s ovom praksom.

 

 Projekt traje već neko vrijeme, kakav je odaziv mladih?

Dubrovnik je generalno specifičan kada su u pitanju mladi. Vrlo ih je teško motivirati da sudjeluju u programima i aktivnostima udruga, iako se može primijetiti da napori koje su razne udruge uložile u zadnje vrijeme ipak donose plodove. U projektu je specifična situacija jer je studentima rad u projektu evaluiran kroz kolegije koje pohađaju. Naravno, u dogovoru s profesorima, studenti nisu obvezni sudjelovati ako ne žele, te im je omogućeno da kolegije polažu na način na koji se to radilo i ranije. Vrlo sam sretna što mogu reći da se ipak veći broj studenata odlučio na sudjelovanje u projektu te su se aktivirali u određenim udrugama. Primjer koji bih izdvojila je Udruga za Down sindrom Dubrovnik-DNŽ koja nam sudjeluje u dva programa: podizanje vidljivosti putem društvenih mreža te izrada promotivnog videa. Predsjednica udruge je rado pristala na sudjelovanje, studenti koji su se javili su samoinicijativno odabrali ovu udrugu, te mogu reći da je suradnja već urodila plodom. Posebno mi je drago reći da su dvije studentice koje su se uključile u program odlučile i nastaviti volontirati u ovoj udruzi.

 

Koje aktivnosti su se do sada provele?

Dosad su se provele većinom pozadinske aktivnosti kao što su izrada web stranice, izrada vizualnog identiteta, izrada metodologije koja je još uvijek nedovršena jer još uvijek dolaze nove ideje koje onda u nju unosimo. Tek završetkom projekta možemo predstaviti cjelokupnu metodologiju koja će u sebi imati i rezultate samog projekta. Od početka akademske godine studenti su podijeljeni u različite timove te svaki tim odrađuje svoje posebne zadatke. Trenutno je u projekt uključeno 6 udruga koje imaju određeni benefit od ovih programa društveno korisnog učenja. Do kraja projekta očekujemo još najmanje 4 udruge da će se uključiti u ovaj program. Također, započeli smo s ciklusom predavanja Civilne kompetencije i građanska participacija čiji je nositelj profesor Pero Maldini. Ovaj će se ciklus provesti u 16 modula,  predavanja su otvorena za javnost, a posebno su namijenjeni članovima gradskih udruga, donositeljima odluka i studentima.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *